U subotu, 14. ožujka 2026., učionice Prirodoslovno-grafičke škole u Zadru na jedan su dan postale prostor susreta, razmjene i promišljanja. Drugi trening uživo u sklopu Erasmus+ projekta Young Minds okupio je nastavnike uključene u projekt te edukatore, voditelje i mentore iz udruge Mala filozofija, s ciljem pripreme za ono što slijedi, provedbu radionica mentalnog zdravlja u školskim učionicama.
Trening su vodile Helena Vulić, nastavnica iz PGŠ, i Ivana Rupčić Kajtezović, školska psihologinja u PGŠ Zadar, dok su u njegovoj provedbi sudjelovali Bruno Ćurko, predsjednik Male filozofije, i Viktor Morović, koordinator YoungMinds projekta. Susret je od samog početka imao drugačiji ritam. Nije se radilo o klasičnom prijenosu znanja, već o prostoru u kojem se iskustvo, pitanja i ideje slobodno dijele.
Dan je započeo planiranjem. Nastavnici su razvijali svoje akcijske planove, razmišljajući kako radionice mentalnog zdravlja uklopiti u vlastite učionice. Postavljali su ciljeve, birali lekcije, promišljali o razredima s kojima će raditi i tražili načine kako ove teme približiti učenicima na smislen način. Paralelno su istraživali i radionicu „Kako napraviti kratki film“, koja povezuje kreativnost i kritičko mišljenje s temama mentalnog zdravlja.
Kako je dan odmicao, planovi su se počeli pretvarati u praksu. Nastavnici su preuzimali ulogu voditelja i izvodili dijelove lekcija, dok su njihovi kolege i mentori preuzimali ulogu učenika. Ono što se događalo u tim trenucima nije bila puka proba. Lekcije su se prilagođavale, mijenjale, nadograđivale. U njih su se utkala iskustva iz učionica, osobni stilovi rada i nove ideje.
U tim izmjenama postalo je jasno ono najvažnije. Nije cilj slijediti lekcije korak po korak, već stvoriti prostor u kojem učenici mogu razmišljati, postavljati pitanja i razvijati vlastite perspektive. Iako je učionica bila zamišljena, situacije i pitanja koja su se otvarala bila su stvarna.
Nakon svake lekcije razgovor bi se spontano nastavio. Planiranih nekoliko minuta često bi se pretvorilo u dulje rasprave. Nastavnici su dijelili iskustva, dileme i konkretne situacije iz prakse. Posebno su se istaknula pitanja o tome kako pristupiti mentalnom zdravlju u školi. Pojavljivali su se različiti „što ako“ scenariji, od onih koje su već doživjeli do onih koje tek očekuju. U tim razgovorima bilo je i nesigurnosti, ali i jasne brige za učenike i želje da se ovoj temi pristupi odgovorno.
Do kraja dana postalo je jasno da se dogodilo nešto više od samog treninga. Stvoren je prostor zajedničkog učenja, u kojem su nastavnici učili jedni od drugih, a mentori od nastavnika. Ideje su se ispitivale, pristupi propitivali, a sigurnost u vlastiti rad postupno gradila.
